- polučiti
- (-vati) errei'chen, erla'n- gen, beko'mmen; p. cilj das Ziel erreichen
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
polučiti — polúčiti (što) svrš. <prez. pòlūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòlūčen> DEFINICIJA postići, ostvariti, zadobiti [polučiti uspjeh] ETIMOLOGIJA po + v. lučiti … Hrvatski jezični portal
polúčiti — (što) svrš. 〈prez. pòlūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòlūčen〉 postići, ostvariti, zadobiti [∼ uspjeh] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
polučivati — polučívati (što) nesvrš. <prez. polùčujēm, pril. sad. polùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. polučiti ETIMOLOGIJA vidi polučiti … Hrvatski jezični portal
polučívati — (što) nesvrš. 〈prez. polùčujēm, pril. sad. polùčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}polučiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika